U Bihaću je u utorak i srijedu 21. i 22. marta 2017. godine održan simpozij Industrijsko naslijeđe na prostoru Bihaća između realnosti i vizije. Spektar iniciranih tema, broj sudionika, interes publike i medija, te obim mjesta na kojima se simpozij održavao, ukazuje o iznimnoj uspješnosti cijelog događaja. Dvodnevni skup podrazumijevao je nekoliko predavanja, okrugle stolove, predavanja namijenjena studentima, umjetničku izložbu a u postprodukciji realizirani su video prilozi u saradnji sa Udruženjem Abc.ba iz Bihaća i Gradskom galerijom Bihać.

Simpozij je otvoren predavanjem Borisa Budena Umjetnost i društvo u neovernakularnoj kulturi u Gradskoj galeriji u Bihaću. Buden je kroz primjere jezika u užem i širem kontekstu ukazao na kompleksnost vremena i prostora unutar kojeg živimo. Time je stvoren odličan uvod u slojevitost cijelog skupa koji je govorio podjednako o građevinskom naslijeđu socijalizma ali i kulturnim praksama u Bosni i Hercegovini a koje su prožete elementima krize — tako specifičnim za postsocijalističko i postindustrijsko društveno-političko okruženje. Predavanje je na interesantan način moderirala Azra Hromadžić, gostujuća predavačica na Univerzitetu u Bihaću sa Syracuse University.

Nakon Budenovog predavanja održan je okrugli sto pod nazivom Kulturni aktivizam u postindustrijskom kontekstu u kojem su učestvovali kulturna aktivistkinja i osnivačica Udruženja Akcija iz Sarajeva Aida Kalender, umjetnik i aktivista iz Sarajeva Damir Nikšić i profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli Jasmina Husanović. U ovom panelu detektirani su ključni projekti na polju aktivizma u Bosni i Hercegovini iz zadnjih nekoliko godina te je predstavljena publikacija Kulturna fronta Bihać. #NeDamoGaleriju a koju je upravo tih dana objavila Gradska galerija u Bihaću (ur. Irfan Hošić).

Prvu noć u Bihaću su boravili studenti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, što je otvorilo nove saradnje i umrežavanja između bihaćkih i tuzlanskih studenata.

Drugi dan simpozija počeo je u prostorijama nekadašnjeg tekstilnog kombinata Kombiteks sa predavanjem njegovog stečajnog upravnika Šefika Smlatića pod nazivom “Kombiteks” između prošlosti i nade, i predavanjem Dizajnerska produkcija u bihaćkim preduzećima u vremenu socijalizma (Irfan Hošić). Ova dva predavanja okupila su pored studenata Tekstilnog odsjeka i studente Odsjeka za bosanski jezik i književnost Univerziteta u Bihaću a u drugom dijelu predavači Amir Husak sa The New School iz New Yorka i Hajrudin Hromadžić sa Sveučilišta u Rijeci poveli su studente na sesiju predavanja održanim u napuštenim i devastiranim prostorijama tvornice.

Njihova predavanja Od Detroita do Kombiteksa. Industrijske ruine i umjetnost socijalne prakse (Husak) i “Kombiteks”. Šta nam znači danas? (Hromadžić), otvorila su novo čitanje lokalne industrijske prošlosti na prostoru Bihaća. Bilo je interesantno gledati kako se određena nastava odvija u okupiranim prostorijama tvornice u stečaju kao što je tvornička hala Konfekcija tkanina ili Sala radničkog savjeta u upravnoj zgradi.

Istog dana u Klubu radnika otvorena je izložba Artefakti buduće prošlosti a koja je okupila oko 60 dokumentarističkih i umjetničkih artefakata umjetnika i umjetnica a koji su se bavili odnosom socijalizma i kapitalizma. Prikazani su brojni projekti iz lokalnog i šireg konteksta a na samom otvaranju zagrebački umjetnik i performer Marijan Crtalić izveo je prigodan performans. Na izložbi su prikazani svi pristigli radovi u okviru natječaja za prenamjenu bihaćkog Vodotornja iz naselja Hatinac. U okviru svih tih događanja u Kombiteksu u srijedu prijepodne, Damir Nikšić uradio je kratki video koji govori o problemima privatizacije i na kraju prikazuje Crtalićev igrokaz iz Kluba radnika.

Simpozij je okončan sesijom u Gradskoj galeriji sa predavanjem Vjerana Pavlakovića Kultura sjećanja nakon Jugoslavije: Od rata do radnika. Predavanje je moderirala Azra Hromadžić. Uzimajući kao polazište spomeničku baštinu socijalizma, Pavlaković je otvorio teme vezane u kulturu sjećanja i memorije, da bi se u drugom dijelu predavanja osvrnuo na industrijsko materijalno naslijeđe i time omogućio svojevrsni uvod u drugi dio večeri na panelu pod nazivom Zavodljivost golih zidova a gdje su sudjelovali arhitektica i aktivistkinja iz Splita Miranda Veljačić, redatelj iz Nikšića (CG) Sead Šabotić, menadžerica u kulturi iz Zagreba Janja Sesar, i umjetnik i aktivista Marijan Crtalić. Ovaj panel imao je za cilj da u javnom prostoru govori o industrijskom naslijeđu na prostoru Bihaća i njegovoj eventualnoj prenamjeni kroz primjere iz susjedstva jednog Zagreba, Splita, Nikšića i Siska. U okviru ovog panela predstavljena je publikacija Retrografija dizajna a koja dokumentira umjetničku akciju iz 2015. godine u napuštenoj tvornici savitljive ambalaže Polietilenka.

Energija koja je vladala dva dana u Bihaću prevazišla je sva očekivanja i pokrenula je nove teme u lokalnom kontekstu čime su naznačene nove smjernice u djelovanju i promišljanju ove problematike. Učvršćene su veze između Bihaća, Splita, Banjaluke, Tuzle, Sarajeva, Siska i Zagreba te su na pomolu novi regionalni projekti i saradnje.

Pored Erste Stiftung iz Beča, WUS Austria iz Graca, ovaj simpozij podržan je od Univerziteta u Bihaću, Općine Bihać, Gradske galerija Bihać, Udruženja Abc.ba, KUK Gallery iz Kelna, Kulturnog centra u Bihaću, Atlantis vcap iz Kulen Vakufa.

Prilog o simpoziju za Dnevnik RTVUSK od 22.03.2017.

Prilog o simpoziju i izložbi za emisiju Kulturno Federalne TV od 27.03.2017.

Advertisements